Napadnim operacijama Hrvatske vojske "ORKAN - 91", "OTKOS-10" i "PAPUK-91" izvedenim u jesen i zimu 1991.godine razbijane su snage neprijatelja (paravojne formacije SAO Krajine Zapadna Slavonija, četničke formacije i snage 5.K JNA), pri čemu je oslobođeno oko 2.320 km˛ okupirane teritorije Zapadne Slavonije s naseljima na istoj.

Uspješnom realizacijom napadnih operacija "ORKAN-91", "OTKOS-10" i "PAPUK-91", olakšano je bojno djelovanje snagama HV na ostalim bojištima ukupnog hrvatskog ratišta.

Gubitci naneseni snagama agresora i neprijatelja od strane HV značajni su. Od oko 22.000 pripadnika 5.K i paravojske SAO Krajina Zapadna Slavonija, 15.200 pripadnika ( 70%) je razbijeno i izvuklo se, pod naletom HV, na teritorij susjedne države ( Bosne i Hercegovine).

Preostale snage 5.K i paravojske SAO Krajina Zapadna Slavonija, jačine oko 6.320 pripadnika (30%) upornom obranom zadržale su mostobran veličine oko 600 km˛ koji je razbijen i oslobođen u vojno redarstvenoj operaciji BLJESAK u svibnju 1995.godine.

JNA i pobunjeni Srbi u zapadnoj Slavoniji doživjeli su 1991.godine najteži poraz na hrvatskom ratištu, od mlade novoosnovane, slabo naoružane Hrvatske vojske, unatoč teškom stanju na svim ostalim Hrvatskim bojištima. Na zapadno Slavonskom bojištu nije realiziran niti jedan cilj agresije tzv. JNA.

Strategijsko-operativna napadna djelovanja HV u jesen i zimu 1991.godine i uspjeh polučen u Zapadnoj Slavoniji primorao je agresora (JNA) da zatraži primirje, koje je sklopljeno u Sarajevu 2.siječnja 1992. godine, a stupilo na snagu 2.siječnja1992. godine čime su prestala bojna djelovanja na hrvatskom ratištu. Time je agresor priznao poraz.

Ostvareni uspjeh HV u listopadu, studenom i prosincu 1991.godine pokazao je agresoru, ali i ostalim političkim čimbenicima u svijetu, da je Hrvatska odlučna u oslobađanju svojih okupiranih područja. Da je njena oružana sila u stanju izvršit svaku zadaću koju pred nju postavi Vrhovništvo, unatoč nedovoljne opremljenosti opremom i naoružanjem.

Ovaj uspjeh hrvatske vojske u oslobađanju Zapadne Slavonije 1991. godine, te herojska obrana Vukovara, pored političkih aktivnosti Vrhovništva, utjecao je i na međunarodno priznanje RH i njen prijem u organizaciju UN.

Sve operacije Hrvatske vojske u zapadnoj Slavoniji i na cijelom hrvatskom ratištu završile su na kraju 1991.godine, stupanjem na snagu Sarajevskog primirja 3. siječnja 1992.godine, a bojišnica se postupno stabilizirala.


	Kolumna, Rudi Stipčić
		RUDI STIPČIĆ, brigadni general u m. Ratni Zapovjednik OG (Operativne grupe) Posavina od 08.listopada do 31.prosinca 1991.godine
	1.- Oslobađanje Zapadne Slavonije u jesen i zimu 1991.godine Strategijsko-operativna napadna operacija HV za oslobađanje Zapadne Slavonije u jesen i zimu 1991.godine otpočela je 29.Listopada 1991. godine napadnom operacijom postrojbi OG "Posavina" pod tajnim nazivom "ORKAN - 91". Napadnu operaciju "ORKAN - 91" izvode postrojbe u sklopu OG "Posavina" (1.gbr "Tigrovi"; 125.brHV; 105.brHV; 117.brHV; 151.brHV; 1/153.brHV; 51.sbHV; 53.sbHV; 56.sbHV; 65.sbHV; ss ŠTRASERI; td 155mm; tdVBR 128 OGANJ; 15.mpotrp na bojišnici Novske, te 121.brHV; 108.brHV; 99.brHV; 1/149.brHV; td 130mm na bojišnici Nove Gradiške ukupne jačine oko 14.760 ljudi). Napadna operacija "ORKAN - 91" otpočela je u 06.00h 29.listopada 1991.godine i realizirana je u dvije etape i traje neprekidno 86 ratnih dana, do stupanja na snagu Sarajevskog primirja 3.siječnja 1992.godine, pri čemu je oslobođeno 20 naselja i oko 720 km˛ okupirane teritorije. Oslobađanje sjevernog dijela Zapadne Slavonije (Bilogora i Papuk) izvode postrojbe u sklopu 2.OZ Bjelovar sastava: OG Pakrac (104.brHV; 1/105.brHV; 75.sbHV i 65.sbHV) te 127.brHV; 136.brHV; 123.brHV; 52.sbHV, kroz dvije zasebne oslobodilačke napadne operacije. Napadna operacija za oslobađanje Bilogore izvedena je od 30. listopad do 4. studeni 91.god. u kojoj je oslobođeno oko 370 km˛ Bilogore i općine Grubišno Polje. Poslije 20 dana priprema i popune izvedena je napadna operacija "PAPUK-91" (od 28.studeni do 24.prosinca 91.god.) u kojoj je oslobođeno oko 1.230 km˛ sjevernog dijela zapadne Slavonije (prostor Papuka i naselja na tom prostoru). Uspješno provedenim napadnim operacijama "OTKOS-10" i "PAPUK-91" postrojbe 2.OZ Bjelovar oslobodile su oko 1.600 km˛ sjevernog dijela Zapadne Slavonije. Postrojbe 2.OZ Bjelovar zaustavljene su 24. prosinca 91.god. na crti: Pakrac - Kusonje - Dragović - Novo Selo - Bučje.
	2.- Snage HV angažirane u strategijsko-operativnoj napadnoj operaciji za oslobađanje Zapadne Slavonije U napadnim operacijama Hrvatske vojske "ORKAN - 91", "OTKOS-10" i "PAPUK-91" izvedenim u jesen i zimu 1991.godine za oslobađanje Zapadne Slavonije, GSHV angažirao je snage jedne gardijske brigadu (25%), 12 brigada"R" (19,3%), i 11 samostalnih bojni (100%), ukupne jačine oko 25.800 ljudi ili 24,22% ljudi u pješaštvu. Potpora snagama u napadnim operacijama izvedena je vlastitim snagama za potporu i to sa 3 topnička divizijuna, 1 mješovita protuoklopna topničko raketna pukovnija, te 1 divizijun VBR iz topničke pričuve GSHV. Dakle u ovoj strategijsko-operativnoj napadnoj operaciji oslobađanja Zapadne Slavonije, u jesen i zimu 1991.godine, angažirano je oko 25% ukupnih pješačkih snaga HV
	3.- Zaključak Napadnim operacijama Hrvatske vojske "ORKAN - 91", "OTKOS-10" i "PAPUK-91" izvedenim u jesen i zimu 1991.godine razbijane su snage neprijatelja (paravojne formacije SAO Krajine Zapadna Slavonija, četničke formacije i snage 5.K JNA), pri čemu je oslobođeno oko 2.320 km˛ okupirane teritorije Zapadne Slavonije s naseljima na istoj. Uspješnom realizacijom napadnih operacija "ORKAN-91", "OTKOS-10" i "PAPUK-91", olakšano je bojno djelovanje snagama HV na ostalim bojištima ukupnog hrvatskog ratišta. Gubitci naneseni snagama agresora i neprijatelja od strane HV značajni su. Od oko 22.000 pripadnika 5.K i paravojske SAO Krajina Zapadna Slavonija, 15.200 pripadnika ( 70%) je razbijeno i izvuklo se, pod naletom HV, na teritorij susjedne države ( Bosne i Hercegovine). Preostale snage 5.K i paravojske SAO Krajina Zapadna Slavonija, jačine oko 6.320 pripadnika (30%) upornom obranom zadržale su mostobran veličine oko 600 km˛ koji je razbijen i oslobođen u vojno redarstvenoj operaciji BLJESAK u svibnju 1995.godine. JNA i pobunjeni Srbi u zapadnoj Slavoniji doživjeli su 1991.godine najteži poraz na hrvatskom ratištu, od mlade novoosnovane, slabo naoružane Hrvatske vojske, unatoč teškom stanju na svim ostalim Hrvatskim bojištima. Na zapadno Slavonskom bojištu nije realiziran niti jedan cilj agresije tzv. JNA. Strategijsko-operativna napadna djelovanja HV u jesen i zimu 1991.godine i uspjeh polučen u Zapadnoj Slavoniji primorao je agresora (JNA) da zatraži primirje, koje je sklopljeno u Sarajevu 2.siječnja 1992. godine, a stupilo na snagu 2.siječnja1992. godine čime su prestala bojna djelovanja na hrvatskom ratištu. Time je agresor priznao poraz. Ostvareni uspjeh HV u listopadu, studenom i prosincu 1991.godine pokazao je agresoru, ali i ostalim političkim čimbenicima u svijetu, da je Hrvatska odlučna u oslobađanju svojih okupiranih područja. Da je njena oružana sila u stanju izvršit svaku zadaću koju pred nju postavi Vrhovništvo, unatoč nedovoljne opremljenosti opremom i naoružanjem. Ovaj uspjeh hrvatske vojske u oslobađanju Zapadne Slavonije 1991. godine, te herojska obrana Vukovara, pored političkih aktivnosti Vrhovništva, utjecao je i na međunarodno priznanje RH i njen prijem u organizaciju UN. Sve operacije Hrvatske vojske u zapadnoj Slavoniji i na cijelom hrvatskom ratištu završile su na kraju 1991.godine, stupanjem na snagu Sarajevskog primirja 3. siječnja 1992.godine, a bojišnica se postupno stabilizirala.
	---------------------------------------------------------------------------------------------------

	OPASNOST OD MINA I PROTUMINSKO DJELOVANJE
	U posljednjih godina međunarodna zajednica postaje sve više svjesna razmjera i ozbiljnosti međunarodne krize izazvane minama, i priznala ih je kao globalni problem koji zahtjeva i globalni odgovor. Shvatilo se također da Ujedinjeni Narodi moraju imati ključnu ulogu u formuliranju tog globalnog odgovora, i u pružanju potrebne međunarodne podrške ugroženim zemljama kao i stvaranju mehanizama za koordinaciju. Izraz protuminsko djelovanje odnosi se na sve djelatnosti kojima je zajednički cilj smanjenje utjecaja mina na socijalne i ekonomske čimbenike, kao i na okoliš. Te aktivnosti podrazumijevaju obuku za smanjenje rizika od mina, razminiranje, pomoć žrtvama mina, zagovaranje da se uporaba mina stigmatizira te potpuno zabrani i uništavanje rezervi. Protuminsko djelovanje i njegove sastavne aktivnosti ne mogu se razmatrati zasebno, jer se značajno preklapaju s dopunskim, humanitarnim i razvojnim programima, a u nekim slučajevima i s mirovnim operacijama i aktivnostima mirovne potpore. Protuminsko djelovanje zahtijeva planiranje upravljanja na globalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini i uključuje nacionalne, komercijalne, nevladine, vojne i druge sudionike koji djeluju u različitim uvjetima. Na razini RH Protuminsko djelovanjeje u nadležnosti Vlade, odnosno njenog centra za razminiranje(HCR). Cilj je protuminskog djelovanja smanjiti opasnost od mina do razine koja omogućuje sigurno življenje, ekonomski, socijalni i zdravstveni napredak i pomoć stradalnicima od mina, bez ograničenja koje nameće zagađenost minama. Kroz aktivnost braniteljskih udruga i organizacija ratnih veterana, pričuvnih časnika i dočasnika može se ostvariti uspješno zadaća upoznavanja s opasnošću od mina mjesnog stanovništva te tako spriječiti povećanje broja nastradalih od mina. Povijesni osvrt U svakom ratu, zaprečavanje, kao jedna od mjera borbenog osiguranja, bilo je masovno primjenjivano od strana u ratnom sukobu. Masovna primjena zaprečavanja, a u sklopu istog izrada minsko-eksplozivnih zapreka uzrokovalo je i veliko minsko-eksplozivno zagađivanje velikih površina teritorije, a time i značajno ugrozilo svakodnevni život i rad pučanstva, te njegov siguran povratak na oslobođene prostore. Od završetka II svjetskog rat do danas u svijetu se vodilo na desetke ratova ili drugih međunacionalnih sukoba u kojima je, prema podatcima Vlade SAD-e, položeno oko 84 milijuna mina u 64 zemlje , a Komitet UN je ustvrdio da, ako bi svi sukobi trenutno prestali, za razminiranje zagađenih teritorija bilo potrebno oko 1100 godina i oko 33 biljuna dolara. Najzagađenije zemlje minama, prema podacima Međunarodnog komiteta Crvenog križa, su: Angola, Afganistan, Bosna i Hercegovina, Kambođa, Hrvatska, Etiopija, Irak, Mozambik, Ruanda, Somalija, Sudan. Minski problem zemalja Prema podacima iznijetim na sastanku vojnih eksperata UN za problematiku razminiranja, održanog u Genevi (12.-13. veljače 1996.), a u organizaciji Međunarodnog komiteta Crvenog križa, na prostorima Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine u razdoblju od 1991. do 1995. godine postavljeno je oko 8,5 milijuna mina. Na prostoru Republike Hrvatske prema toj procijeni, položeno je oko 1 - 1,5 milijuna mina, a veliki broj neeksplodiranih i neopaljenih ubojitih sredstava još uvijek zagađuje obje strane bivših crta razdvajanja, te predstavlja veliku opasnost za mjesno pučanstvo. Provođenjem humanitarnog razminiranja u razdoblju od 1996. do 2007.godine broj položenih mina u minskim poljima smanjen je na oko 240.000 mina, a minski sumnjiva površina na prostoru Republike Hrvatske iznosi 997 km?, i proteže se na 12 Županija, te obuhvaća prostor 114 gradova i općina. Minski sumnjiva površina na prostoru Republike Hrvatske je propisno obilježen s oznaka upozorenja na minsku opasnost. Poseban problem predstavljaju zaostala neopaljena i neeksplodirana ubojna sredstva u zahvatu bojišnice, kao i zaostala neopaljena i neeksplodirana ubojna sredstva iz 2. svjetskog rata ( avio bombe, pomorske mine, torpeda i sl.) Broj stradavanja unutar granica minski sumnjivog područja Svaka od postavljenih mina i drugih neeksplodiranih ubojitih sredstava, koje diljem naših domovina leže skrivene, predstavljaju realnu opasnost za pučanstvo tog prostora i potencijalnog ubojicu. Ta opasnost vreba svakog dana i svakog dana ju je sve teže otkriti i samim tim otkloniti. Do lipnja 2007. godine, prema podatcima HCR-a, unutar granica minski sumnjivog područja dogodilo se 1.270 minskih incidenata u kojima je stradalo 1.878 osoba. Smrtno su stradale 474 osobe, 1.085 osoba zadobilo je teške tjelesne ozlijede, a 290 osoba lakše tjelesne ozlijede, a za 29 osoba nema pouzdanih podataka. Među stradalima je 69 djece, od kojih je 12 smrtno stradalo u dobi do 18 godina, 39 teško i 16 lakše stradalih. Izvan minski sumnjivih površina stradalo je 65 djece, u različitim situacijama vezanim uz zaostala neopaljena i neeksplodirana ubojna sredstva, kao i za osobno naoružanje koje branitelji imaju kao lovačko, trofejno (legalni ili ilegalno). Od tog broja je 10 smrtno, 36 teško, 16 lakše stradalo. Do stradavanja djece došlo je većinom o urbanim sredinama u izraženoj dječjoj znatiželji, kao inedovoljnoj brizi te nepažnji odraslih u čuvanju oružja i streljiva. Kroz aktivnost organizacija pričuvnih časnika i dočasnika (ZUHRV), može se ostvariti uspješno zadaća upoznavanja s opasnošću od mina i zaostalih neopaljenih i neeksplodiranih ubojnih sredstva mjesnog stanovništva, te tako spriječiti povećanje broja nastradalih od mina. Pored toga aktivni učešćem u akcijama povrata nelegalnog oružja i municije ("ratni trofeji") može se znatno smanjiti opasnost od stradavanja. Na taj način bi se ostvarila suradnja sa tijelima nadležnim za planiranje i upravljanje Protuminskim djelovanjem na globalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini. Rudi Stipčić Brigadni general u mir. 10.prosinac 2008.